Priredba - ironičan osvrt gastarbajtera - Kultura - Vijesti / Makarska

Priredba - ironičan osvrt gastarbajtera

- Moj novi komad nazvan Priredba monodrama je koju nosi jedan takav lik, ponikao iz istoga gnijezda kao i njegovi prethodnici iz prijašnjih predstava. Ne mogu ja uzeti profesora filozofije, nogometaša, generala - dobrog ili lošeg - ili nekog celebrityja za nositelja radnje jer taj svijet ne poznajem - tvrdi Zovko i pomalo odaje temu svoje Priredbe. Riječ je o monodrami u kojoj Ilija Zovko sam igra, a režije se prihvatio njegov mlađi kolega glumac Josip Zovko. Nakon izvrsne monodrame Oprosti Stipe (prvi Zovkin tekst koji je napisao za kazalište), Ilija Zovko je nastupio u još jednoj monodrami koja bi mogla imati sličnu prođu kod publike kao prethodna. Glumac koji svoje glumačko umijeće nije filtrirao kroz formalno glumačko obrazovanje, pronašao je svoj put do publike baš kroz monodrame u kojima tumači male ljude s velikom vjerodostojnošću i neposrednošću, a to publika i kritika znaju prepoznati. Tako da je Zovko za Priredbu dobio književnu nagradu Ivan Raos. Priredba je još jedna Ilijina priča o gastarbajterskoj sudbini za koju je motive crpio iz susreta i priča u svom rodnom kraju, premda je smještena u ozračje kazališta, odnosno na pozornicu kulturnog ljeta koje je danas obvezno u svakom selu.
Njegov junak je scenski radnik koji radi na crno. Zovko je u prvi plan istaknuo posebnu podvrstu gastarbajtera koji su čitavoga života radili bez papira i dozvola po europskim velegradovima, nisu zaradili ni mirovinu, a bili su potpuno ovisni o milosti posrednika. Autor je poznavao takve ljude i slušao njihove priče - kaže, ima ih i danas - a njegov kolega Josip Zovko također, jer obojica potječu iz općine Lokvičići, iz sela znakovita imena Berinovac u Imotskoj krajini i u daljem su srodstvu, pa je Josipu tekst već nakon prvog čitanja bio blizak i prepoznatljiv tako da se rado prihvatio režije.
- Prvi put režirajući uhvatio sam se najteže dramske forme, monodrame, ali nije bilo većih problema. Odmah sam uspostavio komunikaciju s tekstom, a s autorom, odnosno glumcem, mogao sam individualno raditi što i jest najvažnije za stvaranje dobre predstave - kaže Josip Zovko i dodaje:
- Nastojao sam pomoći Iliji da osvijesti i publici prenese taj problem pojedinca čijim životom stalno ravnaju drugi. Njegove su emocije jednostavne, ali nimalo površne. Nisam gotovo nimalo intervenirao u sam tekst, osim u slučaju nekoliko termina, a jedino sam uočio da su prijelazi u drami prediskretni, trebalo ih je drastičnije naglasiti - pojašnjava mlađi Zovko.
Ilija Zovko pak dodaje da mu je pomoć kolege bila neophodna jer autor ne može sam režirati svoj tekst. Čini mu se da je već odigran i ne zapaža detalje koje treba mijenjati. Uz to, mnogi koji su pročitali Priredbu dali su mu niz savjeta u kojima se gubio, pa je trebalo prihvatiti samo najpotrebnije sugestije jednog čovjeka.
-Josip poznaje situaciju i podneblje opisano u djelu, a uz to je veoma inteligentan čovjek koji se dobro razumije u teatar. Stoga se nadam da mu ovo neće biti zadnja režija - zaključuje Ilija.